U sudskom postupku protiv bugarskih medicinskih radnika i palestinskog liječnika u Libiji koji još uvijek traje, protiv pet bugarskih medicinskih sestara: Kristijana Vlčeva, Nasja Nenova, Valentina Siropulo, Valja Červenjaška i Snežana Dimitrova, te palestinskog liječnika Ašraf al-Hadžudž podignute su slijedeće optužbe:

  • počinjenje kaznenih djela na teritoriju Libije uslijed kojih je došlo do nekontroliranog usmrćenja ljudi s ciljem napada na sigurnost države (djela za koja se po libijskom zakonodavstvu može izreći smrtna kazna);
  • sudjelovanje u zavjeri i kolektivnom dogovoru o namjeri da se počini kazneno djelo;
  • izazivanje epidemije injektiranjem HIVom 393 djeca iz dječje bolnice Al-Fatih u Bengaziju (djelo za koje se po libijskom zakonodavstvu također može izreći smrtna kazna);
  • počinjenje djela koja su suprotna normama i tradicijama u Libiji (uključivo uporaba alkohola).

Bugarske medicinske sestre i Ašraf al-Hadžudž su stigli u Libiju 1998. godine da bi liječili pacijente na odjelu za pedijatriju spomenute bolnice. U istom sudskom postupku podignute su lakše optužbe protiv bugarskog lječnika dr. Zdravko Georgiev, a naime ilegalno operiranje devizama. Optužbe protiv dra. Georgieva podnesene su kada je on stigao u Libiju nakon hapšenja Kristijane Vlčeve, njegove žene. Dr. Georgiev je sjedio u zatvoru više od četiri godine i trenutno je na slobodi, ali još uvijek je u Libiji očekujući izlaznu vizu.

Sudski predmet br. 44/1999 Libijskog Narodnog suda редактиране

(7 veljača, 2000. - 17 veljača, 2002.)

Libija je pokrenula sudski postupak, a da nije službeno obavijestila o tome bugarsko veleposlanstvo. Nakon dvije godine sudski postupak je obustavljen jer sud nije pronašao dokaze koji bi potvrdili optužbe za zavjeru protiv države. Sudac je izjavio da se Narodni sud ne smatra nadležnim u tom slučaju. (Narodni sud je prvi stupanj u trojnom sustavu sudstva u Libiji).

  • Osnovom sudskog postupka postali su iskazi dio medicinskih radnika, te tvrdnja vođe Libije, Muamara Gadafija da su optuženi radili po narudžbi CIA-e i Mosada.
  • Tijekom sudskog postupka medicinski radnici su izjavili da su njihovi iskazi iznuđeni teškim nasiljem. Međunarodni tisak i vještaci su tvrdnju Gadafija odbacili kao apsurdnu.
  • Nekoliko mjeseci nakon početka sudskog postupka, odvjetnici Vladimir Šejtanov i Osman Bizanti podneli su sudu zahtjev o puštanju optuženika iz pritvora zbog pogoršanog psihičkog i zdravstvenog stanja bugarskih medicinskih radnika. Šejtanov je naveo da skoro dvogodišnji pritvor nije u skladu sa prezumpcijom nevinosti.

Sudski predmet br. 213/2002 Kaznenog suda u Bengaziju редактиране

(8 srpanj, 2003. - ... 2004.)

  • Libija je povukla optužbe za sudjelovanje u zavjeri CIA-e/Mosada, te podigla nove optužbe za ilegalno testiranje lijekova i zaraženje mutacijama HIV-a. Međunarodni vještaci su te tvrdnje odbacili kao nemogućne, odnosno nestručne sa medicinskog gledišta.
  • Na sudu su dali iskaze međunarodno priznati vještaci Luc Montagnier (otkrivač HIV-a) i Vittorio Colizzi. Po njihovim mišljenjima infekcije u Al-Fatihu su nastale uslijed nedovoljne higijene, a počele su još 1997., prije nego optuženici počnu raditi tamo. Nakon davanja tih iskaza BBC je na svom web-siteu objavio reportažu o razvoju sudskog postupka pod naslovom Medicinski radnici nisu širili SIDU (Medics 'did not spread Aids').


Sudski predmet br. 607/2003 Kaznenog suda u Bengaziju редактиране

(, ... 200X. - 6 svibanj 2004.)

Kazneni sud izrekao je smrtnu kaznu strijeljanjem Kristijani Vlčevi, Nasji Nenovi, Valentini Siropulo, Valji Červenjaški, Snežani Dimitrovi i Ašrafu Al-Hadžudžu po optužbi da su s namjerom zarazili HIV-om više od 400 libijske djece. Kristijani Vlčevi i Zdravku Georgievu također izrečena je kazna zatvora u trajanju od 4 godine, novčana kazna, te kazna oduzimanja građanskih prava, a po optužbi za nezakonito operiranje devizama. Po građanskom zahtjevu roditelja/ staratelja libijske djece sud je odredio Ašrafu Al-Hadžudžu, Kristijani Vlčevi i Nasji Nenovi da plate naknadu. Dana 5. srpnja 2004. odvjetnici medicinskih radnika uložili su obrazložene žalbe.

(Sažetak presude na bugarskom)
  • Amnesty International, Američko ministarstvo vanjskih poslova i drugi državni organi i međunarodne organizacije izražavaju veliku zabrinutost u vezi vođenja tog sudskog postupka.
  • Bugarska Vlada koja lobira za oslobađanje optuženika, nazvala je presudu nepravednom i apsurdnom.

Postupak pred Vrhovnim sudom u Tripoliju редактиране

(2005. - ???)

Rasprava pred Vrhovnim sudom najvjerojatnije će početi tek početkom 2005. godine. Prema libijskom zakonu sud nema pravo tražiti nove dokaze. Bugarsko mišljenje je da je tokom prošlih postupaka bilo nepravilno tumačenje dokaza.

Međunarodni tisak o sudskom postupku редактиране

Međunarodni tisak nije posvetio mnogo pažnje tom postupku. Većina članaka međutim jednoglasni su u tome da su optuženici žrtve Libijskih vlasti koje su u stvari krive za uvjete u bolnicama zbog kojih je i izbila epidemija SIDE. Libijski tisak, a i veći dio arapskog tiska podržavaju službeni stav Libije da se vodi pravedan sudski postupak. U bugarskom tisku o tome se puno piše i presuda bez izuzetka smatrana je apsurdnom.

Vanjske poveznice редактиране

Vijesti редактиране

Skupljanje potpisa редактиране

Druge редактиране

protiv osude редактиране